Sastavni dio svake stanice za tehničke preglede su i mjerna oprema i uređaji od kojih su obavezni:
a) Uređaji za kontrolu kočionog sistema vozila
- valjci kojima se istovremeno mjeri sila kočenja na obodu točka kod motornih i priključnih vozila i utvrđuje posebno za lijevu i desnu stranu iste osovine, sa ugrađenim vagama;
- dinamometar za mjerenje sile pritiskanja na papučicu radne i pomoćne kočnice;
- mjerni uređaj za mjerenje pritiska vazduha u kočnim instalacijama vazdušnih kočnica (samo za teška vozila);
- uređaj za mjerenje usporenja vozila na poligonu (samo za stanice koje imaju ovlaštenje za obavljanje tehničkog pregleda vozila za koja se tehnički pregled ne može obaviti na tehnološkoj liniji).
b) Regloskop sa ugrađenim svjetlomjerom koji omogućava utvrđivanje podešenosti kratkih i dugih svjetala i mjerenje intenziteta svjetlosti.
Regloskop mora biti postavljen na nivelisano postolje sa ugrađenom vizirnom napravom;
c) Uređaj za kontrolu emisije izduvnih gasova:
- uređaj za mjerenje zatamnjenosti izduvnih gasova dizel motora koji mora imati programsku opremu za vođenje ispitivanja i mogućnost ispisivanja rezultata mjerenja;
- uređaj za mjerenje sastava (koncentracije) izduvnih gasova (CO, HC, NOX, CO2) benzinskih motora koji moraju imati programsku opremu za vođenje ispitivanja i mogućnost ispisivanja rezultata mjerenja;
d) Manometar za kontrolu pritiska vazduha u pneumaticima;
e) Fonometar za mjerenje buke vozila i jačine zvuka sirene vozila.
f) Uređaj koji se spaja s elektronskim sistemom vozila (uređaj za OBD dijagnostiku).
Mjerni uređaji navedeni a) alineja 1), tačka c) al. 1) i 2) i tačka d) moraju biti periodično umjereni od strane ovlaštene laboratorije na mjestu tehničkog pregleda, a u skladu sa važećim propisima iz oblasti mjeriteljstva.
Ispravnost uređaja dokazuje se odgovarajućom potvrdom-sertifikatom i zaštitnim znakom – markicom koju izdaje ovlaštena laboratorija.
U obaveznu opremu na stanici za tehnički pregled vozila spadaju i:
a) nagazna ploča za kontrolu usmjerenosti točka;
b) indikator kvaliteta ili stanja kočne tečnosti ili uređaj za mjerenje tačke isparavanja kočne tečnosti;
c) kanalska dizalica;
d) razvlačilica;
e) kompresor (ili priključak na kompresorsku stanicu);
f) uglomjer za mjerenje slobodnog hoda točka upravljača kojim se može tačno utvrditi svaki pojedinačni stepen ugla zakretanja;
g) uglomjer za mjerenje nagiba priključka punjenja plina na rezervoaru za plin;
h) pomično mjerilo za mjerenje dubine šare gaznog sloja pneumatika ili dubinomjer;
i) uređaj za kontrolu spajanja električne instalacije između vučnih i priključnih vozila;
j) hronometar;
k) metar ili metarsku traku minimalne dužine 25 m;
l) indeks (etalon) osnovnih boja;
m) za odvođenje izduvnih gasova koji mora biti postavljen uz svaku tehnološku liniju (ili prostor između njih tako da se može upotrebljavati na više tehnoloških linija);
n) za kontrolu nepropusnosti plinske instalacije (detektor gasa);
o) za ispitivanje amortizera za laka vozila;
p) za kontrolu oštećenja prednjeg vjetrobranskog stakla,
r) za kontrolu providnosti stakala;
s) optički čitač bar-koda vozila, povezan sa JIS;
t) minimalno dva klinasta podmetača za točkove vozila;
u) sitni automehaničarski alat;
v) stručnu literaturu, zbirku važećih propisa, procedure za pregled vozila usklađene sa propisima kojima je regulisan način obavljanja tehničkog pregleda koji su na snazi i katalog sa masama praznih vozila,
z) priključak za telefonsku liniju.
Dizalice podliježu atestiranju i provjeri nadležne institucije u skladu sa posebnim propisima. Oprema za kontrolu ispravnosti mora biti kompletna i zadovoljavati neophodne tehničko-tehnološke uslove.
Pored opreme navedene u prethodnim stavovima ovog člana, stanice za tehnički pregled mogu imati i:
a) opremu za simuliranje osovinskog opterećenja vozila koja se ispituju;
b) posebnu tehnološku liniju za ispitivanje tehničke ispravnosti motocikala;
c) uređaj za kontrolu najveće brzine motocikla sa kontinuiranom promjenom brzine.
Danom isteka važnosti sertifikata ili pojavom neispravnosti uređaja ovog člana, stanica gubi pravo obavljanja tehničkog pregleda vozila do otklanjanja neispravnosti i ponovnog umjeravanja, o čemu po službenoj dužnosti brine nadležni organ putem stručne institucije.

